ZAŠTO VAM SE LOMI CIRKONIJ?

Glodanje je i danas najproduktivnija i najprihvaćenija metoda izrade u dentalnoj tehnologiji. Dva su glavna razloga zašto ostaje okosnica industrije. Prvo, strojevi za glodanje i softver znatno su se poboljšali u posljednjih 10 godina; i drugo, rast raznolikosti dostupnih materijala za mljevenje je zapanjujući,cirkonij pmma, litijev disilikat... svakodnevno se suočavate s više od 10 vrsta materijala. Strojevi za glodanje sada čak imaju i niz automatiziranih značajki, kao što je automatska zamjena alata, na temelju kalkulatora vijeka trajanja alata. Kao iu svakoj industriji, unatoč ovom napretku u tehnologiji, uvijek će postojati problemi za rješavanje. Važno je da laboratoriji nauče kako pravilno identificirati probleme sa svojim strojevima bez oslanjanja na automatizirane značajke.

Jedno od najčešće postavljanih pitanja o mljevenju je: "Zašto mi se cirkon lomi?". Postoji, naravno, brdo varijabli. Na primjer, bilo tko ili bilo koja kombinacija sljedećeg može biti kriv: loš dizajn; nepravilno gniježđenje; loši konektori ili dizajn okvira; cirkonij nije naznačen zadentalna CADCAM glodalica/zubna glodalica za glodanje/disk za glodanje cirkonija; loše održavanje glodala; loše strategije mljevenja; pogrešno rukovanje zelenim stanjem; loša infiltracijska tekućina; loša tehnika sušenja; programi peći za sinteriranje; nepravilni dijamanti i rotacije nakon sinteriranja; tehnike završne obrade; i ciklusi pećnice. Isti problem može se pojaviti čak i ako laboratorij koristi cirkonij i burgije koje je naznačio proizvođač glodala.

S obzirom na sve što bi moglo pridonijeti takvom lomu tijekom proizvodnje, problem je iznimno teško dijagnosticirati bez uvida u cirkonij i stroj o kojem je riječ. Većina tehničara je iskusni i zna što rade, pa je manja vjerojatnost da će problem biti pogreška korisnika. Kako biste lakše dijagnosticirali problem, najprije razmislite o kakvoj se restauraciji radi. Gotovo svaki put to je all-on-X ili neka vrsta luka podržanog implantatima. To ima smisla jer se izrađivači mogu izvući s manje od idealnih praksi kada rade pojedinačne jedinice, ali te iste metode će uzrokovati probleme u većim restauracijama. Drugo, ispitivanje kako izrada izgleda pokazat će je li ispravno dizajnirana i je li dobro podržana. Najčešće to nisu izvori problema s lomovima, ali ih je potrebno prvo riješiti kako bi se otklonili. Zatim, važno je da netko novi pogleda sve tehnike infiltracije, čak i ako je tehničar već nekoliko puta prošao kroz sve te stvari.

S tim najočitijim potencijalnim uzrocima na putu, postoji jedan zajednički krivac. Problem koji se najčešće zanemaruje može se početi identificirati pitajući tehničara: "Je li vaš cirkonij sjajan?" Unatoč nevjerici u valjanost tog pitanja, autor je otkrio da je "sjaj" simptom prilično uobičajenog problema.

Na primjer, sljedeće dvije slike prikazuju dvije kartice za nijanse iz vodiča za nijanse.

Na svakoj slici, jezičak s lijeve strane je glatkiji i sjajniji od kartice s desne strane. Na prvi pogled, tehničar može pomisliti da je dobro da površina bude tako glatka ravno iz mlina, ali zapravo nije. Površina je glatka jer su glodala počela tupiti i gubiti rub. Ako tehničar redovito gloda samce, može primijetiti samo da su krunice sjajne i možda imaju neke usitnjene rubove. Zapravo, na prvoj slici, kruna zapravo ima neke male komadiće na rubu.

Problem s izvođenjem tupih svrdla na velikom kućištu s implantatom je sučelje implantata i rupe za pristup. Najstresniji dio procesa vjerojatno je kada tupi alat počne bušiti rupu u cirkonijumu. Kada se postigne bilo kakva početna dubina, unutarnje šupljine se lakše izrezuju, ali taj početni provrt će uzrokovati mikrofrakture i lomove naprezanja. Na punoj kruni takve nedosljednosti se izrezuju, ali s sučeljem implantata ili pristupnom rupom nema toliko viška materijala.

Daljnji dokaz ovog problema je da će većina takvih slučajeva puknuti na ili kroz uporište. To nije zbog toga što je cirkonij tanak; vjerojatnije je zbog mikrofrakture. Sile zagrijavanja i hlađenja iskoristile su mikrofrakturu kako bi izrasla u nešto puno gore.

Kako procesi postaju sve automatiziraniji i samoregulirajući, tehničarima je lako odustati od učenja kako učinkovito procjenjivati ​​ili kontrolirati kvalitetu svoje opreme. Većina strojeva za glodanje ima brojače vijeka trajanja alata ili alate za procjenu, ali ih ne treba smatrati posljednjom riječju u vijeku trajanja alata. Problem nije u tome što su u krivu; nego je gotovo nemoguće razmotriti sve varijable. Na primjer, čak i ako laboratorij koristi odgovarajuće alate za mlin, ti alati će trajati različito ovisno o korištenim vrstama cirkonija, korištenim strategijama mljevenja, proizvođačima svrdla i tako dalje. Ova se jednadžba stalno mijenja, tako da općenito značajka automatske promjene za zamjenu bure može postati netočna kao rezultat. Budući da sjaj brušenog cirkonija može ukazivati ​​na tupi bor prije nego što je stroj za praćenje vijeka trajanja alata, ovaj "simptom" je potencijalno bolji pokazatelj potrebe za zamjenom boruda. Laboratoriji s tehničarima koji znaju kako nadzirati svoju opremu za mljevenje mogu sigurnije upravljati novim materijalima i tehnologijom, umjesto da se oslanjaju na parametre zaliha i opremu zaliha.

Da bi se utvrdio uzrok razbijanja cirkonija, postoji čitav niz problema i varijabli koje treba razmotriti i razumjeti; ali tupi borovi su broj jedan. Kako se tehnologija poboljšava, laboratoriji se moraju boriti protiv poriva da prihvate da je dijagnostika strojeva uvijek točna. Znajući kako procijeniti tehnologiju koja se koristi u njihovim laboratorijima, tehničari će zadržati kontrolu nad svojim procesima i svojim konačnim proizvodima.