Porculanski zubi od legure kobalta i kroma

To je tipičan porculanski zub od neplemenitih metala. Zubarski porculan relativno je napredna tehnika za implantaciju zuba. Ima prednosti lijepe, prirodne, čvrste i otporne na habanje, a omiljen je proizvod mnogim stomatološkim pacijentima. Dakle, koje su komponente zubi od porculana od kobalt-kroma? Općenito, krom nije manji od 25%, molibden nije manji od 4%, a ukupni sadržaj kobalta, nikla i kroma nije manji od 85%. Postoje različita mišljenja o kvaliteti porculanskih zuba od legure kobalta i kroma. Jedna osoba vjeruje da se porculanski zubi od legure nikla i kroma široko koriste po niskim cijenama, a više od 50% pacijenata s porculanskim zubima odabire ovu vrstu porculanskih zuba. Dobra biološka fuzija, lijepa, ekonomična, izdržljiva i druge prednosti. Međutim, neki su ljudi potvrdili da ova vrsta porculanskih zuba ima lošu biofuziju, što kod nekih ljudi lako može izazvati alergije i uzrokovati upalu kože i sluznice. O specifičnoj uporabi porculanskih zubi treba odlučiti nakon konzultacija s liječnikom u redovnoj bolnici.

Odabir i uporaba legura neplemenitih metala u svijetu su različiti. Sjedinjene Države koriste više legura nikla i kroma; dok se u Europi i Japanu kobalt-kromove legure u osnovi koriste za fiksne popravke, a sadržaj nikla veći od 1% obično se ne može koristiti. U usporedbi s legurom kobalt-krom, legura nikla i kroma je lakša za lijevanje i ekonomičnija, ali njezina fizikalna svojstva i otpornost na koroziju nisu toliko dobre kao legura kobalt-krom. Prilikom izlaganja toplinskom okruženju, poput porculana, fizikalna svojstva legura nikla i kroma mogu se promijeniti, a legure postaju krhke, što ih čini neprikladnima za dugačke mostove. S tim u vezi, legure kobalt-kroma daleko su superiornije od legura nikla i kroma po otpornosti na toplinsku obradu (Morris 1990, Sing i sur. 1999).

Stručnjaci vjeruju da je otpornost na koroziju u usnoj šupljini: korozijske sposobnosti legura bez plemenitih metala bitno se razlikuju od onih legura plemenitih metala. Budući da su glavne komponente legura plemenitih metala zlato plemenitih metala, platine, paladija i/ili srebra, ti plemeniti metali imaju pasivni oksidni sloj spontanog stvaranja pa mogu u velikoj mjeri spriječiti koroziju. To se odražava i na oslobađanje iona. U legurama plemenitih metala glavne sekundarne komponente, osobito vezni oksidans i cink, će se otopiti, dok je korozija legura bez plemenitih metala određena njegovom glavnom komponentom kobaltom. Prema njemačkom industrijskom standardu DIN EN ISO10271 o koroziji, legure zlata imaju najniže oslobađanje iona, a slijede ih titan, legure kobalt-kroma i legure nikla-kroma.